|
|
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ime:anamaria
godine:16
glazba:punk
rock
metal
grunge
frendice:pugy,muni,brza,kiki,urša,
bara,anči,viky,petra...itd...
frendovi:dodo,lagy,bruno,čuks,pajtak,žmeki...itd...
volim:glazbu,ekipu,ponekad family...
ne volim:dvolične ljude
fejkere
preseratore
tračere
predrasude na bilo kojoj osnovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
people and other stuff
muni
alma
OTKRIJTE JESTE LI TI I TVOJA SIMPA SUĐENI JEDNO DRUGOME
NEŠTO PREDOBRO
jednostavno fenomenalna pjesma...
meni osobno je najbolja njihova pjesma...
dream theater
evo javljam se nakon 100 i neš godina...nije mi se dalo pisat ni sad mi se baš ne da,al ono...počela je škola...nekim čudom samo je jedna cura pala...i dvoje ih se prebacilo u druge škole...među to dvoje koji su se prebacili je i jedan od dva dečka...ono đizs...i sad je u razredu 27 cura i jedan,jedini dečko koji je malo mutav...i još nam je i on javio da se i on seli na polugodištu...pa ono .ebem ti takav razred...27 cura će bit...pa mogla sam otić i u žensku školu...a da sam uzela njemački...kolko bi dečkiju imala u razredu...ove iz mog razreda su pukle...sad hvataju prvašiće...joooj...ma nemreš bilivit...ima jedna pozitivna stvar...ne mogu poludit...jer sam već ludaaaaaaaaa...pozdraf
kako i naslov govori...danas mi je rođendan...pa zato sretan 16 rođendan želim sebi...hehe...idem se naći s nekim ljudima,ali okvirno nemam blage kaj ću danas iskemijat...malo ću lumpat po gradu...stari mi je udijelio lov4e...pa sam mu rekla da se ne vraćam dok sve ne potrošim...hehe...a on me onak pogleda...kao tebi će dugo trebati da potrošiš svu lovu...hehe...a to je moj stari...ipak nije svaki dan 16 rođendan...makar to nije neki bauk...vi govore kak je 16 rođendan važan i drukčiji...e pa meni je isti ko i svi prije...pa rođendan mi je...samo sam ostarila...hehe...valjda će sve dobro proći...pusa ljudići...
iskreno.nisam mislila da ću tako uskoro pisati blog,ali jednostavno moram...opet nas je zadesila tragedija...prestrašno...da,OPET...u ponedjeljak se objesio jedan moj frend....stvarno trgedija velika...uvijek je bio veseo,smijao se i uvijek je i nas nasmijavao...svi smo u šoku jer nismo ništa primijetili...imao je samo 16 godina...tužno je kad pročitaš u novinama da se ubio koga ne znaš...ali kad znaš tu osobu...jednostavno prestrašno...valjda je bio u depresiji...nikad nije prebolio smrt roditelja,makar to nikad nije pokazivao...roditelji su mu umrli prije negdje 3 godine i tada se on preselio ovdje kod tete sa svoja 2 starija brata i krenuo s nama u školu...htjela sam ići na sprovod,zapravo svi koji smo ga poznavali htjeli smo ići na sprovod...sprovod je bio danas u 4 ako se ne varam...razlog zbog kojeg nismo otišli je taj što on nije pokopan na našem lokalnom groblju,nego je pokopan gdje su mu i roditelji pokopani,a to je u Mariji Bistrici...a nije baš da je to blizu...svima je u molitvama i nadamo se da je sada na boljem mjestu...počivao u miru...zauvijek...
za mene je petak 13 fakat nesretan...i za sve oko mene...dan je odmah počeo loše...prvo nisam čula budilicu pa se nisam ni probudila i zbog toga sam zakasnila na bus...oko 10 očekivali smo mog predragog oca da dođe doma...uglavnom,bio je negdje sa svojim frendovima,otišao je još oko 7...oko 10 je nazvao i rekao da dolazi za pola sata..to bi bilo odlično-da se pojavio...bila sam uvjerena da će doć pa sam propustila još jedanput bus..s tim busom sam trebala ići na engleski...i naravno...od njega ni slova...mislila sam,da je došao kad je rekao,stigla bi i u učenički servis po potvrdu i na engleski...ali naravno,kao što sam sam rekla-nije se pojavio...na kraju sam otišla na bus 5 sati kasnije nego sam planirala...naravno na engleski nisam stigla,ali bar sam podigla nešto na učeničkom servisu...s tim sam brzo bila gotova pa sam otišla do 16. gimnazije gdje i idem na engleski...čekala sam frendicu,koja je naravno,zadnja izašla...svi su me gledali kao da sam markala engleski...pa halooooo ljudi...ljeto je...i usput kaj ih briga...sve neka hrpa štreberica i 2 ok dečka...kad sam došla doma my dear mum mi je rekla da se moj predragi otac pojavio 5 minuta prije mene...uglavnom,skoro ga je zadavila...ali dobro...sad sam doma pred kompom,s 2 ruke i 2 noge i mogu reći da sam preživjela ovaj dan...mislim jedva,uz ovu vrućinu i hrpetinu ljudi koja hoće hoćže ući u tramvaj...sad se mogu smijati ovom danu...naravno,do nekog drugog petka 13....so long people...
došla sam i ja malo do bloga...stvarno nisam imala vremena zadnjih tjedana...a šta da vam kažem?...škola je završila...ono hvala bogu...koja je zajebancija bila zadnji dan...nemreš bilivit...prošla sam bez ijednog popravnog,za divno čudo...
zadnji dan je bio totalna zajebancija,a kaj da kažem...ne jarun sam došla već kasno jer sam čekala frendicu dok je odgovarala kemiju za pozitivno...ali isplatilo se...hehe...na kraju mi krenemo na jarun i fredica s nama koja tamo živi...rekla je da živi blizu i da moramo vidjet njezin stan...na kraju ona živi na početku jaruna...ne znam s koje strane...sunce mi je već tada udarilo u glavu...i napokon nakon 15 minuta hodanja dođemo ja i frendica do jezera....i hoćemo na jedan od otočića...kad dođe redar i pita kud bi vi...a ja opaljena od sunca i općenito dođem kao da mi se žuri na tramvaj...a frik me pogleda ko da je popio svu pamet svijeta i kaže nešto kao,curo pa to ti je otok...my frendica monika se strgala od smiijeha...ja sam islila da ću ju morati voditi na hitnu koliko se smijalla...i nakon tog fijaska krenemo ja i frendica prema doma...tj. prema njoj doma...i na pola puta sretnam frendicu iz osnovne pa počele mi klafrati...ma klasika...ma taj ću dat pamtit dovijeka,a bome i oni koji su čuli šta se dogodilo...sad svi pitaju koji ću podvig napraviti iduće godine...e pa živi bili pa vidli...pusach
ma što da napišem o njima,osim da su to legende nad legendama i još mnogo više!!!!!!!njihovi hitovi poput: SWEET CHILD O'MINE,NIGHTRAIN,WELCOME TO THE JUNGLE,NOVEMBER RAIN,DON'T CRY mogu se pronaći svugdje,jer svi ih slušaju,i stari i mladi.makar svi ih se sjećaju po samo jednoj pjesmi i to je naravno KNOCKING ON HEAVEN'S DOOR!!!!ali ljudi znajte,oni imaju puno boljih pjesama...pozzz
Pa evo i mene...frendice su me nagovorile da si sklepam blog i to sam i učinila.sjedim pred kompom,kašljem ko konj i glava me luđački boli,zato se nemojte čuditi glupostima koje pišem.moram biti pozitivna,možda dobijem upalu pluća pa neću više morati u školu ove godine.ma samo se šalim.samo bi mi još to trebalo.moram ispraviti hrpu predmeta,aova godina mi se baš i ne pada.nacionalni su bili koma,sve sam krivo zaokružila.bit će baš fora ako ću na kraju iz matematike imati više posto riješeno,nego iz hrvatskog,a iz matematike imam 2.ma neću se uopće zamarati time,nije to tak i tak za ocjenu.stvarno mi se neda više pisati i idem se nakljukati s tabletama.vi nešto napišite,ja ću pročitati,ja ću odgovoriti.pozzz ekipo
